In:
Zbornik radova Vizantoloskog instituta, National Library of Serbia, , No. 41 ( 2004), p. 165-182
Abstract:
Stekavsi privatno obrazovanje y Carigradu za novotrivumenosa (pravni ekspert), Homatin je od oko 1191. sluzio pri Patrijarsiji kao apokrisijarije (=nuncije) ohridskih arhiepiskopa. Hartofilaks "Bugarske" arhiepiskopije postao je 1215 (ili nesto ranije), pod arhiepiskopom Jovanom Kamatirom. Posle Kamatirove smrti, svakako vec 1216, epirski vladar Teodor Duka imenovao je Homatina, na predlog mitropolita Navpakta Jovana Apokavka, za Kamatirovog naslednika. Tako je on postao vodeca licnost crkve u Epirskoj drzavi. Njegovo razumevanje sopstvenog polozaja kao uporedivog sa polozajem patrijarha, zasnovano na (pseudo) teoriji o nekadasnjoj mitropoliji Iustiniana Prima kao korenu identiteta Ohridske arhiepiskopije, jasno se odslikava u njegovom glavnom delu ? korpusu akata Ponemata diaphora (=PD). Neki redaktor je to delo zatim prikljucio registru Ohridske arhiepiskopije iz Homatinovog vremena. Iz novog kritickog izdanja PD u okviru CFHB proizlazi da je ovaj registar u formalnom pogledu bio priredjen slicno carigradskom patrijarsijskom registru. Ali nasuprot ovom poslednjem, presude i preporuke izvrsnog kanoniste Homatina po pravilu su poduprte obimnim izvodima iz zakona, i to je osnovna specificnost PD. PD su takodje i prvorazredan istorijski izvor, izmedju ostalog i za srpsku istoriju, jer u njima je npr. preneto poznato Homatinovo protestno pismo povodom Savinog posvecenja u Nikeji za prvog autokefalnog arhiepiskopa Srbije (1219). Iako se Homatin vladao kao patrijarh, on nikada nije osporio legitimitet patrijarha u Nikejskom carstvu u egzilu. Ali je on istovremeno, zajedno sa Patrijarsiji potcinjenim mitropolijama u Epirskoj drzavi, crkvenopolitickim sredstvima jacao nezavisnost epirskih vladara u odnosu na Nikeju. To je cinio, s jedne strane, svojim uticajem na popunjavanje vakantnih mitropolitskih i episkopskih stolica, cak i izvan svoje dijeceze, a s druge strane, krunisanjem Teodora Duke za cara u Solunu 1227. godine. Ovaj cin bio je preduzet pozivanjem na navodna prava po ugledu na papske ingerencije (izvedena iz tradicije vezane za Prvu Justinijanu), kao i pozivanjem na jednu raniju sinodsku odluku svih episkopa u Epirskoj drzavi, i odveo je petogodisnjoj unutarcrkvenoj sizmi izmedju Nikeje i Epira. Kao njen glavni pokretac, Homatin (umro izmedju 1236. i 1240) je bio podvrgnut damnatio memoriae, dok je uspomena na njegovog kasnijeg naslednika Konstantina Kavasilu (oko 1254 ? oko 1262) bila iz politickih razloga narocito podrzavana. Medjutim, njegovo celokupno delo pokazuje da ga je Homatin daleko nadmasivao. .
Type of Medium:
Online Resource
ISSN:
0584-9888
,
2406-0917
DOI:
10.2298/ZRVI0441165P
Language:
English
Publisher:
National Library of Serbia
Publication Date:
2004
detail.hit.zdb_id:
2276838-5
SSG:
6,15
SSG:
9,10
Bookmarklink