UID:
almahu_9949712622702882
Format:
1 online resource (107 pages)
Series Statement:
CGO - Demokratija
Content:
Projekat "Jednake šanse za sve medije" ima za cilj da doprinese kreiranju jasnih mehanizama kontrole državnog finansiranja i dodjele pomoći medijima, u skladu sa propisima Evropske unije i najboljim međunarodnim praksama i standardima. Dodatno, opšti cilj projekta je da doprinese podizanju svijesti zainteresovane javnosti o odgovornom trošenju novca iz Budžeta Crne Gore, ukazivanjem na odnos koji javni sektor u Crnoj Gori ima prema medijima, kroz novčana izdvajanja na osnovu ugovorenih usluga. Javni sektor, kao predmet istraživanja, po Zakonom o budžetu Crne Gore, obuhvata državne organe, opštine (jedinice lokalne samouprave), nezavisna regulatorna tijela, javne ustanove i privredna društva u kojima država ili opštine imaju većinski vlasnički udio, pravosuđe (sudove i tužilaštva), Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, i druge. U tom pravcu, Centar za građansko obrazovanje (CGO) je od februara do decembra 2014. godine, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, prikupio podatke koji se odnose na to kojim medijima, agencijama za odnose sa javnošću, produkcijskim kućama i agencijama za istraživanje javnog mnjenja, i u kojem iznosu, su organi javnog sektora na osnovu ugovora o pružanju usluga, specijaliziranih usluga ili po drugim osnovima uplatili novčana sredstva. Pored ovih nalaza, publikacija sadrži analizu medijskog normativnog i institucionalnog okvira, uporedna iskustva zemalja regiona i zemalja članica Evropske unije, kao i preporuke za unaprijeđenje postojećeg stanja. Projekat je pokrenut na bazi prethodnog rada CGO-a u ovoj oblasti, a koji svoje utemeljenje ima u dva godišnja izvještaja za 2011. i 2012. godinu pod nazivom: "Koliko i kome poreski obveznici plaćaju reklamiranje". Nalazi ovih istraživanja pokazali su da postoje brojne nejasnoće kada je pitanju finansiranje medija iz Budžeta, kao i potreba da se ova oblast uredi. Uočena je tendencija državnih organa da zadrže svoj uticaj na medije kroz selektivno i netransparentno finansiranje, čime se direktno ugrožava konkurencija kroz stvaranje nejednakih uslova za rad na tržištu, ali i vrši «suptilan» pritisak na uređivačku politiku. Nedovoljna transparentnosti ovog procesa i (ne)postojanje adekvatnih kriterijuma za raspodjelu sredstava, uz neizveden zakonodavni okvir dodatno negativno utiče na već prilično zabrinjavajuće stanje medijske scene u Crnoj Gori. Kada se ima u vidu da su organi državne uprave i lokalne samouprave u toku 2011. godine utrošili 2. 642.070,83 EUR za potrebe reklamiraja i oglašavanja po osnovu ugovorenih usluga, specijaliziranih usluga ili po drugim osnovima, dok je sa druge strane ukupno marketinško tržište i tržište oglašavanja 8-9 miliona EUR , evidentno je da u 2011. država bila veliki, ako ne i najveći pojedinačni igrač na tržištu i značajno uticala na prihode pojedinih medija, a samim tim i na njihovu održivost. U toku 2012. godine uočen je pad od gotovo milion eura u ovim troškovima, pa je tako ukupan iznos do kojeg je tima CGO-a došao 852.059.00 EUR , uz napomenu da se ovaj iznos odnosi samo na Vladu i Skupštinu Crne Gore, odnosno da ne obuhvata troškove lokalnih samouprava, kao što je to bio slučaj u istraživanju za 2011. godinu. Međutim, treba napomenuti da smanjenje troškova nije bilo rezultat uvaženih preporuka i napora da se ova oblast uredi, već dominantno limitanosti finansijskih kapaciteta samih državnih organa. Ovi nalazi CGO-a pobudili su pažnju i relevatnih međunarodnih aktera. Tako Evropska komisija u svom Izvještaju o napretku Crne Gore za 2013. godinu konstatuje: "Postoji zabrinutost u vezi sa dodjelom državne pomoći i finansiranjem oglašavanja u štampanim medijima u toku 2012. godine, koji nijesu u skladu sa pravilima o javnim nabavkama i mogu ugroziti konkurentnost na medijskom tržištu" Takođe, Izvještaj State Department-a o stanju ljudskih prava u 2013.godini navodi: «Privatni mediji su tvrdili da javna preduzeća otvoreno diskriminišu druge u korist «Pobjede», koja je u vlasništvu Vlade, kada je riječ o oglašavanju, iako ta novina ima manji tiraž i ograničeniji uticaj nego privatni konkurenti. Dana 20.februara, NVO Centar za građansko obrazovanje je izvjestio da je tokom 2012. godine «Pobjeda» dobila 93, 000 EUR (130, 000) od vladinih institucija za reklamiranje u odnosu na ukupno 21, 000 EUR (28, 000) koje su zajedno dobile tri druge privatne dnevne novine - Vijesti, Dan i Dnevne novine. Ova NVO je zaključila da ne postoje jasni kriterijumi po kojima vladine institucije biraju medije u kojima reklamiraju svoje aktivnosti, s obzirom da se taj izbor ne čini usklađen sa nezavisnim parametrima poput povjerenja javnosti, popularnosti, ili cijenovnim politikama tih kompanija» U cilju kontinuiranog praćenja ove oblasti, javila se potreba da se ponovo sprovede opsežno istraživanje kojim bi se prikupili podaci za 2013.godinu i analizom istih omogućili ažuriran i sveobuhvatan pregled raspodjele javnih sredstava medijima za tu godinu, kao i uporedna analiza u odnosu na prethodne nalaze.Istraživanje je dopunjeno konketnim preporukama (od strane lokalnih i međunarodnih stručnjaka) o tome kako da se obezbijedi transparentnost i koje kriterijume treba razmotriti pri dodjeli javnih sredstava za medije u Crnoj Gori, kako bi ovaj proces bio u skladu sa aquis communitaire u sferi slobode izražavanja i nezavisnosti medija, konkurencije, dodjele državne pomoći i javnih nabavki. Bez jasnog mehanizma za dodjelu državne pomoći medijima, distribucija ovih sredstava ima potencijal da izazove ozbiljne devijacije na medijskom tržištu i ugrozi funkcionisanje jednih, ili unaprijedi poslovanje drugih medija na diskriminatornoj osnovi i suprotno politici konkurencije EU. Posebno zabrinjava kada se javna sredstva koriste u takve svrhe. Građani i građanke, kao poreski obveznici imaju pravo da znaju kako se troše javna sredstva, kao i da li način raspodjele tih sredstava utiče na nepristrasno izvještavanje medija o državnim organima odnosno u kojom mjeri ta raspodjela (ne)podržava pluralizam medija. Ovaj izvještaj ukazuje na postojanje mehanizama kojima se može vršiti kontrola i pritisak na medije i nudi preporuke kojima bi se prekinula loša praksa, koja građanima Crne Gore uskraćuje pravo na slobodne i nezavisne medije, koji mogu tačno i nepristrasno izvještavati o aktivnostima vlasti, političkih partija, drugih institucija, ali i o pitanjima od javnog značaja.
Additional Edition:
ISBN 86-85591-52-X
Language:
Croatian
